EMIGRIRACU .......

sljunak ... pesak ... cement ... kramp......bager...skela ... kran ... cigla, blok, fasada ... opeka .... valjak ... visak ... asfalt ... katran ... mikser ... sleper ...kiper....šljaka...rizla....skela...armatura...vrabac...šoder...
mistrija....čekrk....malter...hilti...germašina... prozor ... vrata ... plocice ... farba ... znak ... pazi ... opasno .... guzva ... blato .... kolpas ...
city...city....city...delta city .... ajmo svi u city, malo do rode, pa u Immocentar, merkatori razni, piramide, marketi, marketi ... idemo marketi ... city...city...jos samo malo guzve .... volimo gusto pakovanje "cestica" ....
lopata ... fosna ... vinkla ... i naravno ZIDARSKO PIVO....
grad polako ali sigurno postaje ogromno gradiliste ... dodje mi da emigriram ....
VRATITE NAM NAS NOVI BEOGRAD ....!!!!!!

 
 

 


na prvi pogled ...

Bila je to ljubav na prvi pogled, na prvi dodir, na prvi treptaj ... i sada je takva, kao da se nista nije promenilo, kao da godine nisu prosle, kao da nam je prvi susret ... pa moglo bi se reci da je to bas ona prava ljubav ...
U pocetku, naivni u ljubavi, sramezljivo posmatramo jedno drugo, zivimo za susrete, dodire, neznosti i lepe reci ... od susreta do susreta .... vreme prolazi, 7 godina je iza nas, a kao da je juce bilo.... volimo se kao prvog dana i nijedno od nas dvoje ne posustaje u toj ljubavi ...


DELFINI, NA JEDAN VEOMA CUDAN NACIN ...

Istrazivanja su pokazala kako deca ne mogu prepoznati erotski prizor. Um odraslih ljudi je dovoljno "iskvaren", pa oni imaju velikih teskoca da na prvi pogled uoce 9 delfina.
Ako i vi imate problema u uocavanju delfina za 6 sekundi, to znaci da je stepen vase mentalne "iskvarenosti" erotikom iznad svih dopustenih limita.
Okusajte i vi vasu srecu, pa pokusajte da uocite delfine na ovoj slici .... ako ste zbunjeni, ako neverujete da isti postoje, resenje ce vam biti dostavljeno sutra ...Innocent

P.S.
 kompletan tekst sa slikom je pozajmljen od poznanice

KORISTIM PRILIKU DA SE ZAHVALIM KOLEGAMA BLOGERIMA NA UKAZANIM SAVETIMA OKO POSTAVLJANJA SLIKA, NOVOG REDA I OSTALIM SITNIM DETALJIMA, KAO I NA UKAZANOJ PODRSCI ...Kiss


PITANJE SVIH PITANJA ....

Relativno skoro sam pocela da citam blogove na ovim stranicama. Pre ovog bloga bila sam aktivni blogeras na izvesnom blogu koji je imao OK ekipu i druzenje, ali je posle 2 godine pukao kao lajsna. U medjuvremenu sam citala razne blogove, pokusavala da pisem, ali nisam bas bila odusevljena ekipom .... moram vam priznati da mi se ovde svidja, tako da sam resila da ovde bacim sidro. Trudicu se da se uklopim, da vas prihvatim, da me prihvatite - naravno za to je potrebno vreme, ali nije dzabe receno "strpljen - spasen" - u ovom slucaju PRIHVACEN ... Innocent......E sad, cini mi se da cu mnogo lakse i brze da se uklopim sa standardnom ekipom blogera, nego sto cu se uklopiti sa nekim moderatorskim sitnicama koji mi prave problem oko pisanja. Recimo dok sad pisem ovaj "novi clanak" (radije kazem "post"), nisam u mogucnosti da izbacim novi red, jer pritiskom na "enter", gubi mi se ceo "clanak" ... dalje, nisam jos uvek provalila kako da ubacim sliku ili muziku (probala sam ali bezuspesno), zatim, primetila sam da rojac komentara ne radi u trenutku - tacnije komentar izadje, ali brojac kasni i to prilicno, tako da kad pratim komentare na nekim blogovima ne mogu da ih pratim po brojacu negu klikcem i proveravam da li ima neki odgovor, a i rubrika sa poslednjim komentarisanim blogovim kasni sa izbacivanjem tih psolednjih komentara .......ufff.... cela ova prica mi je sad napravila zbrku u glavi, a nisam sigurna ni da li sam uspela da vam objasnim sta me sve muci .... Cry Nadam se da bar neko od vas starih blogera, moze da mi izadje u susret i da mi pomogne oko ovih sitnih detalja .... dotle, odo da istrazujem i da se trudim da se ne nerviram oko ovoga .... veliki pozz svima do sledeceg citanja ... Kiss


STO MRZIM DA FILOZOFIRAM ...

Mrzim da filozofiram. Koprcam se, necu da filozofiram, jer znam kuda me to vodi ... znam da neke misli mogu danima da me opterecuju. A znam da su to puke filozofije zivota, koje ostaju to sto jesu, jer sa realnoscu nemaju veze. Mozda nekad i imaju, ali za mene predstavljaju enigmu. Mrzim kad samu sebe uvucem u neke misli, pa se zapetljam ni kriva ni duzna.
Misli lutaju, prate slike koje promicu pored mene ... s jedne, na drugu, na trecu - kao sa kamena na kamen, kao kad preskacem potok ....i paf, kao dlanom o dlan uvlacim sebe u neke vec za mene komplikovane misli .... izjeda me danima, kako da se izvucem iz toga ... kao oblak iz stripa prati me u svaku stopu - dvadesetsestogodisnjakinjazarobljenautelutridesettrogodisnjakinje...
Kako se to desilo? Ko je kriv za to? Da li vazi ono - "duhom vecito mlad" ..... ma ne ... nisam ja u tripu da sam kao nesto matora .... nije fora u tome .... fora je sto cu kroz 17 godina biti dvadesetsestogodisnjakinjazarobljenau telupedestogodinjakinje (ako dozivim naravno) .... da li to treba da me brine???? Ili treba da me plasi strah od trenutka nepostojanja??? Sta cu tada propustiti???
Neeeeee .... odo ja u 3lpmt ..... ish more od mene, koristim iglicu da bocnem oblak koji me prati ... odo da pravim plan za beki koncert ili zurku... a mogla bi da napravim plan za neko putovanje - da to je moja iglica koja ce probusiti oblak ...
Sva ova pitanja, povukla su za sobom, neka nova, realna, trenutna, zivotna, ali ne mogu sada o tome - previse je za danas....


DIZANJE ...

Uopste mi nije tesko da se ujutru izvucem iz kreveta.
Zasto?
Zato sto su tu Gorica i Dragan, moji drugari. Zato sto me svako jutro zasmejavaju. Stalno su uz mene, kad pijem prvu jutarnju kafu, kad se sminkam i uzurbano spremam za izlazak iz kuce. A onda nastupa prazan hod u nasem druzenju od par minuta, dok se spustim do parkinga ... i nastavljamo druzenje pre nego sto pokrenem motor...
Vise puta sam se pitala, zasto me na semaforu ljudi iz drugih automobila ili pesaci koji prelaze ulicu cudno gledaju .... SIJALICA (sad sam se setila) - pretpostavljam da se svi pitaju zasto se ova devojka sama smeje na sav glas ...
Ali, ja nisam sama ... samnom su moji drugari ... smatram da imam sva prava da ih tako nazovem, jer svako jutro pijemo kafu, svaki dan mi zapocinje sa "dizanjem" i pruzaju mi dozu smeha koja je neophodna za ostatak dana ...
Hvala im sto nisam mrzovoljna ....
A kako vi zapocinjete svoj dan???
P.S. redovni blogeri znaju da sam ovde potpuno nova, pa stoga je moj post jako skroman bez dodatnih slika, muzike i slicnih zanimacija... potrebno mi je vreme da se uhodam, pa se nadam da me razumete ... pozz svimaWink


mesto

Pokusavam da nadjem sebi novo utociste ...

Mozda je ovo pravo mesto...

pozz svima Wink 


Čestitamo!

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.